Novosti

Odgovori predsjednika Crne Gore i Sjeverne Makedonije Mila Đukanovića i Steva Pendarovskog na novinarska pitanja:

Predsjednik Pendarovski o članstvu Sjeverne Makedonije u EU:

Za albanske nacionalne interese, ta izjava gospodina Rame je logična. Mi smo u procesu pristupanja u paketu zajedno sa Albanijom zadnje dvije i po godine, i ne ulazeći u rezone briselske birokratske agende zbog čega je to tako. U suštini procesa evropskih integracija je proces koji zaslužuje da država ide naprijed, ne ostaje da čeka, ne ulazeći u taj set motiva zbog čega su to uradili prije nekoliko godina, logično je da ako i dalje produžimo da budemo blokirani od strane Bugarske, druge zemlje kandidati neće htjeti da svoju sudbinu i svoj put prema EU integraciji vežu za bilo koga, pa i za nas. Ne vidim ništa sporno u izjavi gospodina Rame, samo bih htio u ovoj situaciji da apelujem prema onima koji odlučuju u Brriselu i u glavnim evropskim gradovima da, po strani to što nema nikakvih bezbjednosnih implikacija, odmah moraju da pomisle, i u svijetlu najnovijih slučajeva u Ukrajini, da  EU  dan danas treba da bude tretirana između drugih aspekata i kao geopolitički i geostrateški. U tom smsalu, cijeli region treba da nađe svoje mjesto u EU što prije. Ako hoćete da to povežem i sa našim današnjim domaćinom, državom u kojoj se nalazimo, nije trebala da dozvoli EU kao organizacija da Crna Gora pregovara deset godina, tačno 2012. je počela, i da nije ni na pola tog procesa. Ne kažem da je sva krivica u Briselu, sigurno da je ima u glavnim gradovima naših zemalja, reforme koje nijesmo uradili, međutim iz aspekta evropskih stratega – oni moraju da se zapitaju zbog čega dvije države koje pregovaraju skoro deceniju, to su Srbija i Crna Gora nijesu napredovale, zbog čega Albanija i Sjeverna Makedonija ne mogu da počnu sa pregovorima godinama, i zbog čega druge dvije države Zapadnog Balkana su apsolutno zaboravljene od strane briselskih partnera.

Predsjednik Đukanović o poziciji crnogorske zajednice u Sjevernoj Makedoniji i članstvu Sjeverne Makedonije u EU:

U odnosu na Vaše prvo pitanje, želim da kažem da je logično da dvije države koje sebe smatraju građanskim državama, i koje se jako zalažu za multietničku demokratiju u svojim društvima, da vode računa o pravima građana, a rekao bih, dodatna je obaveza da vodite računa o pravima građana koji dolaze iz bliske i prijateljske države. Siguran sam da su ta pitanja pod pažnjom državnih organa u Sjevernoj Makedoniji kao što su i prava Makedonaca pod prijateljskom pažnjom državnih organa države Crne Gore. Inicijativu za izmjene preambule Ustava Sjeverne Makedonije vidimo kao priliku da pozicioniramo i nacionalnu zajednicu Crnogoraca u Sjevernoj Makedoniji. Kada će doći do izmjene ustava, vidjećemo. Znamo da je kao i u našem slučaju potrebna dvotrećinska većina u parlamentu, kada će se stvoriti te pretpostavke – ne bih želio sada da ulazim u prognoze, ali sam potpuno siguran da će u toj fazi i predsjednik Pendarovski i drugi državni organi u Sjevernoj Makedoniji voditi računa o očekivanjima zajednice Crnogoraca u Sjevernoj Makedoniji.

Kada je u pitanju odnos Bugarske prema intenciji Sjeverne Makedonije da dinamizira svoj proces pregovora i da obezbijedi dogledno članstvo u EU, moram da primijetim da je uopšte ta geopolitička dimenzija pripadnosti Zapadnog Balkana EU dugo bila potcijenjena u politici EU. Dobro je da je nova Evropska Komisija na čelu sa gospođom Fon der Lajen negdje u prvim danima svog mandata naglasila da želi da EU učini važnijim geopolitičkim činiocem na globalnoj sceni. Mi mislimo da je prvo u nizu pitanja koje treba da obezbijede tu geopolitičku važnost i integracija zemalja Zapadnog Balkana. Vidjeli smo sada kako izgleda kada neko ko djeluje sa očiglednim malignim političkim namjerama prema evropskom jedinstvu i prema evropskom sistemu vrijednosti napadne jednu evropsku državu. To što danas gledamo u Ukrajini može se na neki način poistovjetiti i sa malignim djelovanjem ruske politike prema državama Zapadnog Balkana počev od Crne Gore još od 2015. godine. U međuvremenu je samo taj hibridni rat koji Rusija vodi protiv evropskog sistema vrijednosti dobio drastičniju formu u Ukrajini, ali koja god bila forma morali bi prepoznati istu suštinu – postoje države koje nastupaju sa antievropskih platformi, koje žele da ugroze evropsko jedinstvo, evropski sistem vrijednosti, i u našem slučaju, slučaju našeg regiona, evropsku perspektivu naših država. To mora biti inspiracija za EU u cjelini a posebno za one zemlje EU koje su nama geografski bliske. Ja bih danas očekivao da zemlje poput Hrvatske, Slovenije, Italije, Grčke, Bugarske, Rumunije... budu glavni promoteri dogledne evropske perspektive regiona Zapadnog Balkana a ne nipošto da se neka od njih pojavi u ulozi kočničara dostizanja evropske perspektive zemalja Zapadnog Balkana. Uz to, smatram da je jako opasan presedan u pitanju kada se nerazriješena bilateralna pitanja, čak istorijska bilateralna pitanja, pretpostave zajedničkim evropskim interesima i država koje su već članice EU i država poput naših koji su kandidati za članstvo u EU.

Nadam se da će EU poučena ovim iskustvom iz Ukrajine sa više senzibiliteta u narednom periodu gledati na geopolitičku važnost integracije država Zapadnog Balkana, i da će tu svoju izgledniju šansu i prepoznati i iskoristiti i Sjeverna Makedonija i Crna Gora.

Ispratio sam to što se događa poslednjih mjeseci na relaciji između Skoplja i Sofije, čini mi se da se ipak pojavljuju neki novi tonovi prije svega u politici nove vlade Bugarske. Znam da je komplikovana i njena struktura, znam da je komplikovana ukupna državno politička scena u Bugarskoj, ali treba registrovati i te pozitivne impulse i iskazati očekivanje da bi u doglednom narednom periodu moglo doći do deblokade tog procesa što bi značilo mogućnost da se već možda u ovom prvom polugođu 2022. godine tokom francuskog predsjedavanja ukloni ta blokada i stvori pretpostavka za aktivan početak pregovora Sjeverne Makedonije sa EU.

Odgovor predsjednika Đukanovića na pitanje oko naoružavanja Srbije:

Naoružavanje me uvijek zabrinjava. Naoružavanje nažalost govori o tome da je pojačan osjećaj ugroženosti bezbjednosti u Evropi o čemu smo govorili u našim uvodnim obraćanjima. Dodatan rizik donosi naoružavanje na Balkanu. Ne treba da previdimo da nažalost ukupna kultura pa i bezbjednosna na Balkanu nije na onom nivou na kojim je u djelovima razvijene Evrope. Zato, generalno nas to brine. U ovom slučaju riječ je o jednoj produženoj tendeciji naoružavanja Srbije oružjem koje je iz zemalja koje se sada pojavljuju kao ne samo konkurenti nego i očigledni neprijatelji Evrope i NATO-a. To je nešto što treba registrovati, što moram da priznam – mene ne iznenađuje, nego je još jedan dosledan potez u ukupnoj politici koju Srbija vodi tokom poslednjih godina, ali vjerujem da će to pomoći da se dodatno razbistri slika regiona Zapadnog Balkana na nekim važnim političkim adresama unutar evropske i evroatlanske zajednice.

Odgovor predsjednika Pendarovskog na pitanje oko naoružavanja Srbije:

Srbija nije članica NATO-a, ima autonomnu nacionalnu volju kad hoće i odakle da se naoružava. Ono što mogu reći iz perspektive Sjeverne Makedonije, mi smo članica Alijanse već dvije godine, i ako se isključi Ruska Federacija, pričam za zemlje koje nijesu članice, mi nemamo procjena da je Srbija za nas bezbjednosna prijetnja. Zemlje koje nijesu članice NATO-a, Ruska Federacija je pokazala i prema regionu Zapadnog Balkana i Sjevernoj Makedoniji tendencije u tom smjeru, i samo da podsjetim da smo prethodnih dana protjerali pet ruskih diplomata koji su izašli van svog mandata. Samo u odnosu na Rusku Federaciju imamo takav stav. Nemamo procjenu da Srbija predstavlja bilo kakav bezbjednosni rizik po nas.

Predsjednik Đukanović o prelivanju ukrajinske krize na Zapadni Balkan:

Djelimično sam već odgovorio na to pitanje. Mislim da ono što se danas događa u Ukrajini potiče iz istog naslova onih događaja koje smo imali u Crnoj Gori i u regionu počev od 2015. godine. U pravu su svi koji politiku Predsjednika Rusije tumače revizionističkom. Očigledno je namjera da vrati točak istorije unatrag i da nas vrati u vrijeme Hladnog rata kada su velike zemlje poput Rusije mogle da opredjeljuju budućnost drugih država, prije svega onih u susjedstvu ali i izvan susjedstva, država za koje oni smatraju da se nalaze u njihovoj interesnoj zoni. Crna Gora ima iskustva sa tim. 2015. pa onda 2016. godine kroz formu državnog udara imali smo pokušaj Rusije da zaustavi ulazak Crne Gore u NATO, mi smo se tome oduprijeli. Mi smo ušli u NATO, već pet godina smo tamo ali hibridni rat Rusije protiv Crne Gore i protiv drugih država Zapadnog Balkana koje pokazuju istu aspiraciju – da budu ne samo članice NATO nego i EU jer je u međuvremenu ruski otpor prema evropskom sistemu vrijednosti poprimio novu dimenziju. U međuvremenu je taj rat trajao, on traje i danas, i Crna Gora je nažalost svih ovih godina u ozbiljnim iskušenjima. O tome smo veoma otvoreno u svim razgovorima sa našim partnerima u evropskoj i evroatlanskoj zajednici razgovarali prethodih godina, predočavali šta se događa ovdje, šta je tendencija. Nijesam siguran da smo imali blagovremeno razumijevanje za ta naša upozorenja. Vjerujem da bi danas bili spremniji za ono što se događa u Ukrajini da smo blagovremeno prihvatili poruke koje je Crna Gora slala. Za mene nema nikakve dileme, sve je to iz istog naslova i sve je to sa istom idejom – da se točak istorije vrati unatrag, da se vratimo u vrijeme Hladnog rata, i da velike sile a ovdje je riječ o jednoj od njih -  Rusija, pokuša da ima pravo na opredjeljivanje budućnosti drugih država. To je nešto što uvijek predstavlja opasnost za demokratiju i uvijek predstavlja opasnost za slobodu, za poštovanje nekih temeljnih vrijednosti. Crna Gora, naravno, nikada ne može imati razumijevanja za takve intencije. Tražili smo za sebe pravo da slobodno biramo put u budućnost, obezbijedili smo ga. Obnovili smo nezavisnost, ušli smo u NATO, idemo putem ka EU, pri tome smo uvijek ponavljali da na taj način nipošto ne zaboravljamo ni našu istoriju ni naše tradicionalne prijatelje, želimo sa njima najbolje moguće odnose ali želimo prije svega za sebe suvereno pravo da biramo put u budućnost i ne želimo da to prepustimo bilo kome, a ako smo to tražili i dobili za sebe potpuno je jasno zašto imamo ovakav stav protiv ugrožavanja tih prava u Ukrajini.

Predsjednik Đukanović o slučaju Medenica, manjinskoj vladi i sankcijama SAD-a Svetozaru Maroviću:

U odnosu na prvo pitanje, vjerujem da ćete me razmjeti, to vidim kao izazov za djelovanje državnih organa Crne Gore, prije svega za djelovanje tužilaštva i sudske vlasti, i ne bih nipošto sebi davao za pravo da politički komentarišem to što smo svi imali prilike da pročitamo u medijima. Nemam nikakvih sumnji da će ta grana vlasti, kao i do sada profesionalno i odgovorno obaviti svoj dio posla, da će ispitati sve okolnosti i da će informisati crnogorsku javnost o svom postupanju u tom kao i u svim prethodnim slučajevima. Želim da vas podsjetim sve da je Crna Gora taj ispit položila već godinama unatrag. Imali smo i slučajeve koji su se odnosili na ljude koji su bili na najvišim državnim funkcijama u Crnoj Gori, u državnoj zajednici Srbije i Crne Gore, i Crna Gora kao država i crnogorski pravosudni sistem je pokazao da nije ni na kakvom iskušenju, nego da zaista pravilno razumije da se vladavina prava mora odnositi na sve građane bez obzira koje su poslove obavljali u prethodnom periodu, i mislim da ne može biti mjesta sumnji da će u ovom ili bilo kom sledećem slučaju u Crnoj Gori se drugačije postupiti i kreirati neki izuzeci.

Kada je u pitanju manjinska vlada i uticaj DPS, oko toga je već bilo puno različitih izjava, različitih medijskih interpretacija, ajde da ne ponavljam nešto što sam već više puta javno kazao. Pozivam samo na zdravu logiku. Imate vladu koju će činiti partije koje u parlamentu imaju 14, 16 ili 19 poslanika. Tu vladu će podržavati partije koje imaju 14, 16 ili 19 poslanika a potreban je 41. Razliku između 14, 16 ili 19, zavisi od kombinacije kako će izgledati manjinska vlada, pa do 41 davaće DPS. Šta mislite, je li to uticaj ili nije uticaj?

Gospodin Marović je bio čovjek koji je dugo bio najviši državni funkcioner u Crnoj Gori i u državnoj zajednici Srbije i Crne Gore, pa je pravosudni sistem Crne Gore i  država Crna Gora pokazala beskompromisnost u realizaciji politike koja se tiče dosledne primjene odredbi ustavno pravnog sistema države Crne Gore.

Uz to treba podsjetiti da su obije vlade, i ona prije 30. avgusta i ova poslije 30. avgusta 2020. godine tražile od Srbije da ispunjava svoje obaveze saglasno ugovorom o međunarodno - pravnoj saradnji. Do danas nije došlo do ispunjavanja tih obaveza od strane Srbije.

Vidio sam apel od strane američkog zvaničnika prema gospodinu Maroviću da dođe u Crnu Goru. U redu, razumijem i taj apel, ali bih još prije razumio apel koji bi trebalo uputiti državi Srbiji, zemlji koja je takođe kandidat u pregovorima sa EU – da ispuni svoje obaveze iz ugovora o međunarodno-pravnoj saradnji i da odgovori na ono što su očekivanja države Crne Gore u slučaju izručivanja gospodina Marovića Crnoj Gori.

Zašto su se SAD odlučile za takvu selekciju i zašto se na tom spisku nalazi gospodin Marović, zaista nije moje da komentarišem. Razumijem i pročitao sam obrazloženje da se želi djelovati prema svima koji ugrožavaju jedan stabilan razvoj međudržavnih odnosa u našem regionu. Mogu na neki način da razumijem to obrazloženje, ali smatram da je važnije od toga da identifikujemo mjesto zastoja i da pokušamo da djelujemo prema tom mjestu zastoja. U ovom slučaju, to je država Srbija, koja ne izvršava svoje obaveze iz međunarodnog ugovora.