Inauguracioni govor Predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića
MILO ĐUKANOVIĆ:
Inauguracioni govor prilikom polaganja predsjedničke zakletve na svečanoj
sjednici Skupštine Crne Gore na Cetinju, 20. maja 2018.
Poštovani građanke i građani Crne Gore,
Poštovani građanke i građani Cetinja,
Poštovani predsjednici Parlamenta i Vlade,
Uvažene visoke državne zvanice,
Poštovani poslanice i poslanici,
Uvažene ekselencije,
Dame i gospodo,
Na dužnost Predsjednika Crne Gore stupam sa osjećanjem
izuzetne časti i odgovornosti. Ponosan na ostvarenja savremene Crne Gore,
kojima smo tokom dvije minule decenije preskočili vjekove.
Nije uobičajena privilegija naći se poslije 20 godina
na istom mjestu, u Vladinom domu na prijestonom Cetinju, istim povodom –
preuzimajući dužnost Predsjednika Crne Gore. Uslijed takvih okolnosti želim da
napravim kratak osvrt na vrijeme omeđeno sa ta dva događaja.
Posljednje godine 20. vijeka za Crnu Goru su bile
početni period samostalnog formulisanja nacionalno odgovorne politike čija je
vodilja bila osvajanje prava na izbor vlastite državne budućnosti.
Jednostavnije – prava na slobodu savremene Crne Gore. U veoma otežanim
uslovima, nakon što nije bilo šanse da se u mirnoj disoluciji ex-yu reguliše
državni status, u ambijentu hegemonističkih pretenzija iz regiona, i pritisaka
i otpora značajnog dijela domaće političke javnosti novoj državnoj politici
Crne Gore. Takođe, u ambijentu podozrenja i razumljivog opreza međunarodne
zajednice prema takvim promjenama na Balkanu imajući u vidu tradiciju njegove
nestabilnosti. I nažalost ne samo tradiciju. Nego i tadašnje iskustvo vojnog
sukoba jugoslovenske zajednice sa NATO savezom 1999. godine, čiji je akter
protiv svoje volje bila i Crna Gora.
Uprkos svemu, od tada do danas, vođena jasnom vizijom i
nepokolebljivom odlučnošću, Crna Gora je sačuvala mir, izbjegla pogubne
posljedice NATO bombardovanja; unaprijedila međunacionalnu i međuvjersku
toleranciju; uspostavila ekonomsku održivost i ostvarila ubrzani ekonomski
rast, čak i u periodu evropske ekonomske depresije; obnovila nezavisnost i
stekla međunarodno priznanje na način koji predstavlja demokratski presedan u
istoriji Balkana; i napokon ostvarila zavidan nivo društvenih reformi, što joj
je obezbijedilo članstvo u NATO.
Riječju, od opcije da budemo provincija proširene
Srbije, koja nam se nudila kao alternativa na predsjedničkim izborima krajem
1997, Crna Gora je u međuvremenu postala ekonomski i demokratski najrazvijenija zemlja na
Zapadnom Balkanu, lider reformi i pregovora sa EU, izvjesno prva sljedeća
članica tog saveza.
Vjerujem da se današnje generacije u Crnoj Gori mogu
dičiti ovim uspjesima, koji, posebno imajući u vidu kratko i teško vrijeme u
kom su ostvareni, ulaze u red najvećih crnogorskih istorijskih postignuća.
Moj osjećaj časti i odgovornosti danas je utoliko veći
što voljom građana postajem Predsjednik zemlje sa hiljadugodišnjom državnom
tradicijom, na čijem su tronu bili izuzetni vladari iz četiri dinastije i
državni uglednici iz perioda socijalističke izgradnje Crne Gore u Titovoj Jugoslaviji.
Dolazim na mjesto onih koji su postavili temelje našem
državnom i nacionalnom identitetu, multikulturalnosti, našem ugledu i
međunarodnoj prepoznatljivosti. Moje dužno poštovanje i njima, svim znanim i
neznanim junacima, žrtvama i mučenicima, svim graditeljima i njihovim djelima,
svima koji su kroz istoriju stvarali i čuvali Crnu Goru i činili je boljom i
naprednijom.
Nova Crna Gora, obavezana i prema precima i potomcima,
nastavlja njihovo djelo.
Navršava se 140 godina od njenog prvog međunarodnog
priznanja na Berlinskom kongresu, 100 godina od bespravnih odluka Podgoričke
skupštine kojima smo izgubili državu i nacionalno ime, i gotovo osam decenija
od herojskog Trinaestojulskog ustanka. To su crnogorski istorijski graničnici,
koji ostaju kao u kamen uklesane poruke i opomene svim budućim generacijama.
Danas naša država budućnost gradi na savremenim antifašističkim temeljima.
Dužni smo da je sačuvamo i učinimo mjestom boljeg života današnjih i budućih
generacija.
To neće biti lako u vremenu ubrzanih globalnih promjena
i tehnološke revolucije, koji savremenu
civilizaciju stavljaju pred sve brojnije nepoznanice i izazove. Prevashodno
zbog složenog međunarodnog političkog i bezbjednosnog konteksta koji prijeti da
bitno uspori, možda i sasvim ugrozi do juče izvjesnu i doglednu evropsku i
evroatlantsku perspektivu našeg regiona. Odnosi na globalnom planu danas mogu
se porediti sa najkomplikovanijim etapama iz vremena hladnog rata. Uslijed
toga, ali i zbog svojih autentičnih problema, Evropskoj uniji je potrebna unutrašnja
konsolidacija, koja, bilo to proklamovano ili ne, znači i preispitivanje vizije
ujedinjenja. Ili, makar tempa i modela njenog daljeg ostvarivanja. Ove promjene
bitno utiču na spoljnopolitičku i bezbjednosnu sliku Zapadnog Balkana.
Kao da je danas u izvjesnoj mjeri zamagljena evropska
budućnost našeg regiona, koja početkom novog vijeka i milenijuma nije bila
upitna. Sva premišljanja i usporavanja, kao i nedostatak snažnijeg podsticaja
društvima na Zapadnom Balkanu da usvajaju evropski sistem vrijednosti; sve
tobožnje alternative tome, koje su se kroz istoriju pokazale kao negativno
iskustvo, izazivaju konfuziju i kolebanja jednog dijela javnosti regiona koji,
nažalost, predugo tavori u antievropskom političkom autizmu.
Crna Gora je lekciju o značaju regionalne stabilnosti
dodatno utvrdila u iskustvu devedesetih godina. Iako jedina ex-yu republika na
čijoj teritoriji tada nije bilo rata, naš razvoj je bio zaustavljen, a naš
život u potpunosti određen ratnim zbivanjima u okruženju. Zato je u našem
fokusu regionalna stabilnost kao prevashodni uslov demokratskog i ekonomskog
razvoja koji građanima zapadnobalkanskih društava treba da obezbijedi
dostojanstven život i bolji standard.
Najvažnije je da u tom cilju razvijamo viši nivo
regionalne saradnje i da Zapadni Balkan iz sadašnje inferiorne zauzme poziciju
partnera Evropske unije. Preciznije, da preuzmemo svoj dio odgovornosti za
budućnost Evrope kojoj pripadamo baš kao i svaka zemlja članica i Evropska
unija u cjelini. Da o budućnosti Evrope mislimo i govorimo u prvom licu
množine; da pokušamo da sagledamo šta je interes nas Evropljana u sljedećih 100
godina, imajući u vidu globalni kontekst i dinamiku i smjer njegovih promjena;
da razumijemo da je Evropskoj uniji potrebno vrijeme za unutrašnju
konsolidaciju. Vjerujem da ovo nije trenutak u kojem je najvažnije
pretpostavljati datume sljedećih proširenja. To govorim u ime države koja bi
zbog ostvarenog napretka u pregovorima danas jedina imala pravo da prognozira
termin završetka tog procesa. Dakle, vrijeme je za razgovor o evropeizaciji
Zapadnog Balkana, o razvoju koji zemlje ovog regiona treba da integriše u
evropski sistem vrijednosti. Zato nam ne trebaju obećanja o prijemu ni 2025, ni
bilo koje druge godine. I bez takvih projekcija mi ćemo nastaviti sa najkvalitenijim
i najbržim reformama stremeći boljem životu građana. Treba nam podrška na putu
savladavanja jaza istorijski naslijeđene zaostalosti ovog evropskog regiona.
Treba nam prije svega jasan i oročen plan izgradnje infrastrukture Zapadnog
Balkana koja će integrisati sam region, i uz to učiniti dostupnijim tržište i
društvo Evropske unije. Treba nam podrška u izgradnji institucija koje će
unaprijediti vladavinu prava i podstaći svijest građana o važnosti demokratskog
razvoja.
Dame i gospodo,
Danas imamo osnažene temelje crnogorske države.
Obnovljenu nezavisnost, dobar zamah ekonomskog i permanentan napredak
institucionalnog i demokratskog razvoja, moćnu legitimaciju međunarodne
bezbjednosti i otvoren put napretka ka društvu razvijene Evrope. Najvažniji
zadatak vlasti u narednom periodu je stvaranje ambijenta za brže dostizanje
evropskog kvaliteta života građana Crne Gore.
Prioritet u toj agendi mora biti kontinuirani,
dinamični, ekonomski rast. Model koji se prvih 12 godina nezavisnosti dominantno
zasnivao na uspjesima u sektoru usluga, uslijed tranzicionog sloma
socrealistički strukturirane industrije, kao i na stranim investicijama,
uslijed niskog nivoa domaće preduzetničke kulture mora biti svestranije
sagledan i dorađen. Budućnost Crne Gore biće pouzdana i perspektivna ukoliko se
osloni na širu disperziju privrednih kapaciteta, zasnovanih na realnim
komparativnim prednostima ovog prostora, na savremenim tehnološkim dostignućima
i kvalitetnom znanju novih generacija Crne Gore. Dakle, ukoliko konkurentnošću
obezbijedi svoju poziciju na zahtjevnom evropskom i međunarodnom tržištu.
Naravno, ovo je dominantan zadatak izvršne vlasti i Parlamenta u dijelu
kreiranja inspirativnog zakonodavnog okvira. Kao Predsjednik Crne Gore ustavnu
dužnost predstavljanja zemlje u inostranstvu razumijem prije svega kao izglednu
priliku da doprinesem zajedničkim naporima državne politike da naš budući
razvoj realizujemo u partnerstvu sa najkredibilnijim inostranim investitorima,
posebno iz međunarodnog okruženja čija pozitivna iskustva želimo da
transferišemo na naše društvo.
Znanje je danas ključni resurs i opredjeljujući faktor
razvoja svakog društva. Posebno za zemlje poput Crne Gore limitirane veličinom
teritorije i populacijom ili nedostatkom strateških sirovina. Put u bolju
budućnost Crne Gore nužno vodi kroz izgradnju društva znanja. To je polazna
tačka dugoročno osmišljenog, sistemski konzistentnog modela društvenog razvoja.
Zato Država mora bez odlaganja temeljno preispitati sve aspekte obrazovnog
sistema: od dosadašnjih reformskih efekata na svim nivoima obrazovanja, preko
odnosa obrazovnih institucija sa privredom, tržištem rada i društvom u cjelini,
do društvenog statusa zaposlenih u obrazovanju. Ako je viši nivo savremenih
specijalističkih znanja i vještina uslov bez kojeg ne možemo imati ni
profitabilnu i izvozno uspješnu
ekonomiju, ni efikasne i kompetentne državne institucije, time ni
funkcionalnu i međunarodno prestižnu Državu, onda se što prije moramo vratiti
na izvorište problema. Dakle, i reafirmisati društveni ugled prosvetnih i
naučnih radnika svim instrumentima koji Državi stoje na raspolaganju. Moramo
podstaći najbolje među nama za tu profesiju da bi bili sigurni da se novim
generacijama potrebno znanje prenosi na najkvalitetniji način.
Mladi ljudi će biti naš najvredniji kapital i
komparativna prednost jedino ako taj resurs oplemenimo evropski konkurentnim
znanjem. Crnogorska ekonomija je dio evropskog tržišta, Država je praktično već
dio savremenog evropskog društva, te i mlada generacija mora biti spremna da
svojim znanjem u predstojećem vremenu konkuriše ne samo u Podgorici, Baru i
Bijelom Polju, nego i u Briselu, Parizu i Berlinu. Veoma je važno da
kontinuiranim reformama naš model obrazovanja oslonimo na savremena tehnološka
dostignuća i da podstaknemo kreativnost, inovativnost i preduzetništvo kod
mladih. Time ćemo obezbijediti ne samo kompetitivnost, nego i vječnost Crne
Gore iz naše Himne.
Sa pozicije Predsjednika Crne Gore biću inicijativan
prema drugim djelovima vlasti, ali i prema investitorima i biznisu u cjelini,
da spoznamo važnost brzog, zajedničkog i osmišljenog reagovanja, uključujući i
generisanje donatorskih fondova koji bi mogli, posebno u prvo vrijeme, biti
dragocjena potpora mladim ljudima sa najboljim predispozicijama da usvoje i
transferišu potrebna znanja za razvoj naše države.
Nova Crna Gora, usvajajući sistem evropskih vrijednosti
mora snažiti svijest o svojoj državnoj posebnosti kroz sve oblasti života.
Prije svega u kulturi, koja je čuvar i nosilac identiteta, u kojem se ogleda
suština i karakter crnogorske istorije i crnogorskog postojanja. Kao i u
sportu, kroz čije se vrhunske rezultate najbolje vidi državna prepoznatljivost.
Kultura je dala grandiozna umjetnička djela, koja su trajna sinteza, iskaz bića
našeg identiteta, bogatstvo i svojina svih generacija. To je autentična
vrijednost koju Crna Gora unosi u Evropsku uniju. Ne može biti ni održive, ni
demokratske, ni prosperitetne, ni evropske Crne Gore bez Crne Gore snažnog
državnog identiteta.
Imajući u vidu naše tegobno istorijsko iskustvo,
neupitna potreba jačanja identifikacije građana sa Državom ne smije biti
oslonjena samo na snagu patriotskih emocija. Potrebna je sveobuhvatna,
interdisciplinarna, suptilna identitetska politika, svakako lišena i natruha
provincijskog kulturno-identitetskog inženjeringa. Naš državni diskontinuitet
kroz XX vijek i duže, u više državnih zajednica ostavio je preteško breme koje
i dalje limitira naše ljudske potencijale i bitno usporava proces emancipacije
i napretka savremenog crnogorskog društva. Takođe, nametnuti ili dobrovoljno
prihvaćeni, svejedno, kompleks dotirane nacije predugo je paralisao realnu
potrebu Crne Gore da definiše svoje nacionalne interese i da ih javno politički
artikuliše, bez obzira na status članice neke od jugoslovenskih zajednica.
Ništa manje neravnomjerni regionalni razvoj dugo vremena podsticao je osjećanje
nejednake pripadnosti Crnoj Gori različitih njenih djelova. A, posebno problem
je predstavljalo veoma kasno formiranje obrazovnih, kulturnih i naučnih institucija
i medijskih kuća. To se najbolje vidjelo kroz opominjuće iskustvo medijskih
manipulacija i državnopolitičkog nesnalaženja kojima smo bili izloženi
devedesetih godina u ranoj fazi jugoslovenske ratne krize. Ipak, najistrajniji
i najopasniji faktor destrukcije u procesu snaženja crnogorskog nacionalnog i
vjerskog identiteta predstavlja kontroverza vezana za crkveno pitanje
pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori.
Kao inercija svih ovih okolnosti i danas su veoma živi
politički i vjerski fanatizmi čija je misija otvoreno negiranje istorijskog i
duhovnog bića Crnogoraca. Posljedice u vidu ukorijenjenih, ostrašćenih
političkih i društvenih podjela i dalje su opterećujuće po stabilnost i
dinamiku razvoja crnogorskog društva.
Kao Predsjednik Crne Gore biću izuzetno posvećen
pronalaženju puta za savladavanje ovog teškog, naslijeđenog hendikepa našeg
savremenog razvoja. I veoma aktivan u naporima da doprinesem prevladavanju
podjela u Crnoj Gori na zdravoj platformi očuvanja i afirmacije crnogorske
države, njenih nacionalnih interesa i evropskog razvoja, kao i homogenizaciji
ljudskih potencijala našeg društva, u susret izazovima budućeg razvoja.
Dame i gospodo,
Uložiću napor da objedinim političke subjekte i civilni
sektor, sve društvene snage oko državnog projekta moderne Crne Gore u okviru
NATO i EU, kao adekvatnog ambijenta za stvaranje naše bolje budućnosti. Svoj
izbor smo napravili vođeni nacionalnim interesima. Očekujemo od svih,
uključujući i tradicionalne prijatelje da to razumiju i da poštuju naše pravo
na vlastiti izbor.
Čvrsto sam uvjeren da sve zadatke i izazove možemo
riješiti i pobijediti snaženjem institucija, izgradnjom društva vladavine prava
i poštovanjem ljudskih prava i sloboda, uključujući i medijske slobode. U Crnoj
Gori javna riječ je uvijek imala visoku cijenu. Nažalost, dostojanstvo riječi
je obezvrijeđeno i u politici i u medijima do zabrinjavajućeg nivoa. Trebaće
nam svima puno dobre volje da bi prevazišli postojeće stanje naraslog
nepovjerenja.
Moramo beskompromisno zaustaviti kriminal i korupciju i
osigurati bezbjednost građana. U tom cilju radićemo na kvalitetnom i
harmoničnom funkcionisanju svih grana vlasti. Vjerujem da sa mjesta
Predsjednika Crne Gore, zahvaljujući i dugom državnopolitičkom iskustvu mogu
doprinijeti boljoj sinhronizaciji politika različitih djelova vlasti u cilju
bržeg dostizanja vitalnih nacionalnih interesa.
Značajan dio svog angažmana posvetiću jačanju položaja
Crne Gore u međunarodnoj zajednici. Prije svega razvoju i jačanju prijateljskih
odnosa u regionu. Crna Gora nema otvorenih pitanja sa susjedima, niti
teritorijalnih pretenzija ni prema kome i ponosi se dugom tradicijom
dobrosusjedstva. Takođe, nastojaću da doprinesem našem sve aktivnijem i
odgovornijem djelovanju u okviru NATO alijanse. Kao nova članica bićemo posebno
posvećeni politici otvorenih vrata NATO.
Dame i gospodo,
Uz čast i odgovornost u trenutku preuzimanja
predsjedničke dužnosti želim da zahvalim građanima Crne Gore za povjerenje koje
su mi ukazali. Hvala gospodinu Filipu Vujanoviću na doprinosu koji je dao afirmaciji
naše zemlje tokom obavljanja predsjedničke dužnosti. Svi zajedno prošli smo
mnogo izazova, ali i dalje neće biti lako. Vjerujem da su sve kreativne snage u
zemlji i dijaspori u potpunosti posvećene izgradnji društva koje će Crnu Goru
vratiti svom prirodnom evropskom, kulturnom i civilizacijskom krugu.
Spreman sam da svesrdno doprinesem tome uz zavjetnički pozdrav: DA JE VJEČNA CRNA GORA!
