Predsjednik Đukanović na GLOBSEC forumu

07/06/2019

Predsjednik Đukanović na GLOBSEC panel diskusiji: "Dijalog Beograd-Priština: Dolazak do suštine"


Transkript: 

Hvala vam, prije svega, na ovoj prilici da budem gost ovdje sa dragim prijateljima, predsjednikom Vučićem, predsjednikom Tačijem i Angelinom i hvala vam što na taj način potvrđujete da prepoznajete regionalnu i širu dimenziju ovog problema od one dimenzije koja se podrazumijeva kada je u pitanju da dvije države imaju neriješene međusobne probleme i odnose. 

Zaista, riječ je o pitanju koje značajno nadilazi interese ne samo Srbije i Kosova, i to mogu da potvrdim kao neko ko je dobronamjeran susjed i kao neko ko je već 30 godina akter regionalne politike. 

Dakle, jako dobro znam istorijsku dimenziju ovog problema. Jako dobro znam koliko je opterećujuća, ne samo za Srbiju i Kosovo, nego za čitav region, ta istorija srpsko-albanskih odnosa i odnosa između Srbije i Kosova. Zato mislim da je zaista, usuđujem se reći, bez obzira na inflaciju zloupotrebe te riječi, da je istorijski važno, doprinos i predsjednika Vučića i predsjednika Tačija što su odlučili da započnu dijalog na ovu temu. 

Ja to cijenim mnogo više nego što bi se dalo zaključiti, čak i iz današnjeg razgovora, posebno iz interpretacija te okolnosti koje slušam poslednjih mjeseci. Dakle, predsjednik Vučić i predsjednik Tači su kazali kakav je otprilike doživljaj jedne i druge javnosti ove teme. I jedan i drugi su kazali da je nemoguće ovo pitanje riješiti unilateralno, ovo je bilateralno pitanje i ono se mora riješiti kompromisom, uvažavanjem interesa i jedne i druge strane ali je prethodno jako važno da shvatimo da ovo pitanje moramo pokušati da riješimo, da kažem, u ovom vremenu i da ga moramo rješavati od nekih polaznih tačaka koje uvažavaju nešto što je realnost koja se u međuvremenu dogodila.

Možda ovo predsjednik Vučić neće tako implicirati i ne insistiram na tome, ali okolnost da je sjeo za sto znači da je spreman da razgovara o dugoročnom rješenju odnosa između Srbije i Kosova. Da nije želio da sjedne za sto nastavio bi da ponavlja da je Kosovo sastavni dio Srbije jer je to tako definisao ustav. 

Govorim kao neko ko je veoma detaljno i veoma dugo u tom problemu i kada se događalo to što se događalo 2007. i 2008. godine, pojavili su se mnogi teoretičari međunarodnog prava koji su trvrdili da rješenje nije u skladu sa međunarodnim pravom, ali mislim da je život pokazao da se uz međunarodno pravo moraju uvažavati i neke okolnosti koje vuku korijene iz vremena ex Jugoslavije, koje su nastavljene u periodu nakon što su Srbija i Crna Gora ostale zajedno, i posebno nakon toga što su se Srbija i Crna Gora razišle, dakle, koje prethode onom vremenu kada je predsjednik Vučić došao na vlast i koje su se nastavile do današnjeg dana. 

To su neke okolnosti koje svakog ko se bavi realnom politikom navode na jedan trezven odnos, a ne na ponavljanje nekih floskula iz prošlosti. 

Ja mislim da se sada proces nalazi u jednom kritičnom momentu. Ovdje je moguće ovo pitanje obrađivati u skladu sa očekivanjima domaćih javnosti, jedne i druge, i to je onda siguran put u ćorsokak, to je onda siguran put da se do rješenja ne može doći. 

Imamo iskustvo iz vremena pregovora na prostoru ex Jugoslavije 90-tih godina kada su tako vođeni razgovori između predsjednika ex jugoslovenskih republika, kada su se sastajali, a slali poruke za domaću javnost i to je dovelo do rata. Mi imamo drugu mogućnost, da poučeni tim iskustvom ovo pitanje zaista tretiramo prvo kao bilateralno pitanje, pitanje od značaja za regionalnu stabilnost i evropsko pitanje.

Ja se uzdam u to da će predsjednik Vučić i predsjednik Tači na način na koji su krenuli u ovaj dijalog, taj dijalog i nastaviti. 

Meni se čini da je danas najvažnije nastaviti dijalog, vratiti se za sto i o tome smo razgovarali u Berlinu. Nadam se da će se taj razgovor nastaviti u Parizu, nadam se da je moguće prevazići probleme koji su u međuvremenu odvojili dvojicu predsjednika od pregovaračkog stola. 

Ja mislim da tu postoje već viđena rješenja u raznim drugim situacijama kroz koje smo prolazili. Ne mora se ovdje sada odmah naći rješenje za svaku posledicu koja se u međuvremenu dogodila, nego je moguće uspostaviti moratorijum, suspendovati određena rješenja na jedan period koji će obezbijediti da se razgovor nastavi, da se pokuša doći do kvalitetnog cjelovitog rješenja koje će onda učiniti besmislenim barijere koje su se u međuvremenu podigle. Jako je važno da uz sve ovo što sam kazao, a tiče se regiona i bilateralnih odnosa, Evropa ovdje prepozna svoju ogromnu odgovornost.

Predsjednik Đukanović na GLOBSEC panel diskusiji: "Zapadni Balkan: Udaljavanje od Evrope"


Transkript: 

Ne postoji plan B, Crna Gora je veoma jasno trasirala svoj put evropske i evroatlanske integracije, ostvarila je članstvo u NATO i grabi ispred drugih aspiranata u procesu pregovora ka članstvu u EU. Tačno je to što ste kazali, jasno sam upozorio da bi Balkan morao da bude zona primarne odgovornosti evropske i evroatlanske zajednice. Zašto? Jer smo geografski dio Evrope, i opet zašto, zato što smo dio evroatlanskog sistema vrijednosti, to valjda ne treba nikome dokazivati. 

Takođe, kazao sam da su se pojavili novi igrači na geopolitičkoj sceni i da moramo otvorenih očiju gledati da je prva faza geopolitičke arhitekture završena padom Berlinskog zida, da se sada završava druga faza u kojoj smo imali samo jednu supersilu i da sada počinje treća faza, i ako ne vidimo i ako ne gledamo na to otvorenim očima onda će nam se dogoditi vrlo neprijatna iznenađenja. Prema tome, i Rusija i Kina, i drugi traže svoje mjesto na Balkanu, koliko će tog mjesta dobiti, zavisi od toga koliko će im prepustiti EU i NATO, i to je moj, prije svega, poziv EU i NATO-u, da rade svoj posao na tom prostoru, dakle da ne ponavljamo samo da su vrata otvorena jer da smo mi na taj poziv htjeli da prođemo kroz našu istoriju, mi bi već prošli. Mi nijesmo prolazili kroz ta vrata, mi smo najčešće prolazili glavom kroz zid, plaćajući dramatične cijene u pogledu zaostajanja za Evropom u pogledu životnog standarda. Danas je potrebno imati jasnu politiku podsticaja Zapadnom Balkanu da prođe kroz vrata evropske i evroatlanske integracije.

Tačno je da smo uzeli kredit kojim gradimo autoput, mogao bih sada da vam govorim detaljnije, ali nije bilo ni prostora za dilemu da li odabrati tu ili neku drugu ponudu, toliko je bila superiorna ponuda koju smo dobili od kineskog partnera i to je između ostalog sastavni dio ovog odgovora koji sam vam kazao. Zašto te uslove nama i drugima na Balkanu nije ponudio, recimo, EBRD, ili zašto ih nije ponudila Evropska Investiciona banka? Zašto ih je ponudila kineska Exsport-Import banka? Dakle, Kina je ušla u onaj prostor koji je Evropa ostavila praznim. Završno, dakle, što se tiče duga, oko toga se jako puno špekuliše, nema nikakvog problema sa dugom. Crnogorski dug je i dalje ispod 70%, jeste iznad 60% koji je definisan Mastrihtskim kriterijumima, ali s obzirom da je dug ispod 70% BDP, to znači da je ispod, vjerovatno, onoga što je dug u dvije trećine članica EU, dakle samo se sada naglašava problem Crne Gore.

Tačno je, i time finalno završavam, nedavno se prvostepeno završio jedan sudski proces. Taj sudski proces se odnosio na pokušaj nasilnog svrgavanja vlasti u Crnoj Gori u oktobru 2016. godine, da bi se onemogućio naš napredak ka članstvu u NATO. Sastavni dio te zavjere su bili i ljudi čije legitimacije nedvosmisleno govore o tome da su pripadnici određenih državnih struktura Rusije. 

Mi naravno nijesmo izricali ocjene da li je država Rusija neposredno u to umiješana ili ne, jer nemamo ono što bi bili nedvosmisleni dokazi za sudski proces i nijesu neophodni, imamo nedvosmislene dokaze da su ova dvojica ljudi sa tim legitimacijama u tome učestvovali i logično je da budu osuđeni.

Treba nastaviti sa doslednom implementacijom strategije ujedinjene Evrope. Mislim da treba nedvosmisleno učiniti vjerodostojnom doglednu perspektivu svih zemalja Zapadnog Balkana u EU. Sve ostalo smatram potpuno pogrešnom politikom. 

Ja ne mislim da treba kreirati prečice da bi neko došao do članstva u EU a da prethodno ne realizuje reforme i ne ispuni standarde, ali jednako tako upozoravam da EU mora voditi računa i o reformskom procesu i o usvajanju standarda, i o geopolitičkim aspektima ovog pitanja.

Ne očekujem da nam neko kaže, sada, te i te godine ćete biti članica, ali još manje očekujem da nam kažu ono što su nam rekli prije neku godinu, u sledećih pet godina nećete biti. Ili da nam kažu, sad nije na dnevnom redu proširenje zato što je na dnevnom redu konsolidacija postojeće Evrope. To je poziv svima onima koji žele da zavedu Zapadni Balkan da još jednom izgubi vrijeme, kreirajući neku iluziju o alternativnoj perspektivi. Pokušavam da dokučim tu alternativnu perspektivu. Ne vidim ni elemente te ponude. Sve što vidim danas na sceni, na Zapadnom Balkanu, kroz penetraciju interesa trećih zemalja na Zapadnom Balkanu, to je zapravo pokušaj rušenja evropske perspektive Zapadnog Balkana, pokušaj rušenja koncepta ujedinjene Evrope i pokušaj rušenja evropskog sistema vrijednosti. Nema alternativne ponude. Ja nijesam zastupnik monopola, bilo kojeg. Ne bi mi nimalo smetalo da čujem i neku alternativnu ponudu, nema je.

Mi danas imamo ovo i ako EU ne reaguje i ako EU ne prepozna kao svoj interes da bez zastoja nastavi proces integracija Zapadnog Balkana, onda mora biti svjesna da preuzima odgovornost za ustupanje svoje prioritetne zone interesima zemalja koje nastupaju sa platformi suprotstavljenih evropskom sistemu vrijednosti.